Koji specijalitet je SVETI GRAL srpske gastronomije?

-U ovih pet godina pa skoro 60 do 70 posto Srbije i mogu slobodno reći gastronomski najbolje delove Srbije. Iako uvek volim doći u Novi Sad, odnosno Vojvodinu, koja ima ono nešto, jugoistok Srbije, Niš i Pirot smatram da su gastronomski najjači gradovi Srbije. To su zasigurno vaše perjanice i po meni nedovoljno promovirane. Iako je Leskovac najpoznatiji po roštilju, moram reći da je Niš tu puno jači i kvalitetniji, dok je Pirot lider tradicionalne kuhinje, posebno onih starinskih, pomalo zaboravljenih jela-kaže Mirković i dodaje:

-Ako bih morao izdvojiti konkretna mjesta i restorane, tada u TOP lokacije Srbije mogu reći da je tu Kafana Mrak sa najboljim roštiljem u Srbiji, Kafana Dagi kao mjesto gdje se jedu vrhunski ovčji specijaliteti, magični trio Pirota – Kod Piroćanca, Dukat i Ladna Voda. Tu je još i Vitina Iža koja ima svoje adute. Uz to definitivno ne smem zaboraviti ni Kafanu kod Mira u Bogutovcu i “Kod Bore” u Valjevu. Što se tiče pečenje tu je sveto trojstvo – Mali Hrast, BSK Beograd i mala pečenjara Baralić u Mrčajevcima gdje samo rade žene. Što se tiče janjetina tu je neprikosnoveni MB Mladenovac. U Novom Sadu spomenuo bi kafanski biser Sokače, jedna fantastična kafana koja se ne smije zaobići. I za kraj izdvojio bi kafanu “Pod Lozom” u Zemunu – sve ono što se u turističkom dijelu Beograda ne može naći, ova lokacija ima u svojoj ponudi. Ima naravno još dobrih mjesta, ali ovi restorani su mi nekako prirasli srcu i uvijek ih rado posjećujem. Za doručak naravno Šuljaga u Užicama, divna obitelj i definitivno najbolja komplet lepinja u Srbiji-navodi Mirković.

-Što se tiče specijaliteta tu mogu biti veoma konkretan, Kafana Kod Mira ima najbolju pileću čorbu koju sam jeo, kao i meze – njihov kajmak i sjeckani ajvar su druga dimenzija, Ladna Voda u Pirotu definitivno najzanimljiviji i najbolji janjeći specijaliteti, neki recepti su stari i preko 500 godina, tu onda imamo punjene sušene paprike i sarmice koje obožavam, ovčje pljeskavice gdje prednjače Niš i Pirot, pirotski kačkavalj koji može ići u bok s našim paškim sirom i peglana kobasica koja je po meni vaš sveti gral. Uz to jako ste jaki u pripremi iznutrica. Ima tu još specijaliteta ali ovo bi izdvojio-kaže Mirković.

-Vjerojatno moj posao jest djelomično “influencerski” ali moj opis posla je puno širi od toga. Mnogi ljudi smatraju da je ovaj posao jednostavan i zabavan, to i jest tako ako ovo gledaš površno, no ako uzmeš u obzir i ostale parametre, a to je da godišnje pređem oko 50 hiljada kilometara, troškove produkcije i sve ostale organizacijske detalje koji se moraju odraditi kako bi jedna emisija izašla van, tada to više i nije toliko zabavno. Krenulo jest iz hobija, ali zadnjih godinu dana Gastro tražilica postaje ozbiljan posao. Ono što je prednost što ja o ovom poslu ne ovisim tako da ga zaista mogu raditi dok u meni ima entuzijazma i ljubavi, a dok toga više ne bude bilo tada ću vjerojatno naći neki drugi projekt koji će me toliko inspirirati kao što me trenutno hrana inspirira. I u pravu ste degustacije jesu malo zamorne, npr. kad radimo neki film poput ovog u Pirotu, imamo par dana da obiđemo što više kafana, probamo što više jela i to zaista zna biti zamorno. Dok još nisam pazio na prehranu tokom naših snimanja imao sam 15 kilograma više, sada sam se doterao u red i degustiram po malo, ali raznovrsno. Prejedanja više nema, haha-priča Mirković.

Mirković se osvrnuo i na zemlje u regionu, koje, svaka za sebe, itekako ima šta da ponudi turistima iz celog sveta.

-Ako bih morao komparirati bivše ex-Ju zemlje, tada bi ovako rekao, Srbija je definitivno lider u roštilju i tu nema jačih, BIH je po meni lider za neka jela na žlicu, u ćevapima su broj jedan i imaju vrhunska pečenja, posebice janjetinu (tu su jači od Srbije). Tu nikako ne smijem zanemariti Makedoniju, definitivno najukusnije meze i predjela te su isto vrhunski u pripremi roštilja i pečenja, posebice janjetine. Možda nemaju toliku restoransku ponudu kao Srbija, ali što se tiče kvalitete hrane ne zaostaju nimalo. Za kraj naravno spomenut ću i svoju Hrvatsku koju sam kroz svoj kanal najviše promovirao – za svoju zemlju bih rekao da gastronomski ima najraznovrsniju kuhinju, od mediteranske koja je prepoznatljiva po ribi, morskim plodovima, rižotima i tjesteninama pa sve do vrhunskog pečenja. I dalje tvrdim da janjetinu koju ćete pojesti u Dalmaciji, ne možete pojesti u Srbiji, jednostavno janjci imaju manje kila, meso je mekše i finije. Druga je klima, a to se ne može nadomjestiti znanjem majstora. Tu je naravno i naša gastronomska perjanica Baranja, mjesto gdje ćete pojesti najbolje riječne specijalitete kao i neka mesna jela na žlicu. Imamo mi tu i naše Zagorje i Međimurje, zatim Istru itd. itd. Ono gdje Hrvatska najviše kaska to je konstanta u ponudi i usluga, tu su Srbi puno jači. Kod vas se zadržala ona prirodna domaćinska gostoljubljivost i restorani s tradicijom se trude zadržati kvalitetu, posebice ste jaki u prezentaciji i pripremi vaših starinskih jela. BIH je tu idealan spoj Hrvatske i Srbije, oni su ugostiteljski jaki, posebice bih tu istaknuo Banja Luku i Sarajevo, ali im isto fali gastronomske širine u ponudi restorana. Što se tiče fajn dajninga, kojeg osobno ne preferiram toliko, tu je Slovenija lider, a nakon toga Hrvatska, dok se Srbija (najviše Beograd) polako diže. Ono što mene oduševljava u Srbiji što ste uz Bosance najbolji domaćini, to Hrvatskoj nedostaje. Baranja je tu  iznimka, ali generalno naši glavni gradovi su izgubili taj domaćinski vajb. Dolaskom Europe dobili smo sve lošije namirnice iz uvoza, a gastronomija se pretvorila u čistu “excel” tablicu i zaradu. Tu su dio Dalmacije i Zagreb predvodnici u tome. Što se tiče vaših mana, gastronomski nemate ih puno, osim što vam možda fali malo gastronomske širine u tzv. “ozbiljnijoj” gastronomiji i definitivno Beograd kao grad postaje preskup u odnosu na vaš standard. Trenutno Beograd ima skuplje restorane nego Zagreb i većina tih restorana ne daje takvu kvalitetu da bi opravdali tu cijenu. Zapravo beogradski restorani danas i prije 5 i 10 godina su dosta se promijenili, dobili ste puno više restorana, ali i puno više komercijale, a to u budućnosti će rezultirati i padom kvalitete, što se već danas može osjetiti. Hrana jest dobra, ali u pojedinim restoranima previše košta. Kada me moji pratitelji pitaju gdje jesti u Srbiji, a da ne potroše toliko puno novaca, tada im ipak predlažem da posjete jugoistok Srbije ili Vojvodinu, gdje će dobro ili bolje jesti ali za manje novce-navodi Mirković.